KORDICEPS - LEKOVITA GLJIVA PROTIV UMORA KOJA DODAJE ENERGIJU I VITALNOST
Kordiceps (Cordiceps sinensis), jedna od najbolje čuvanih tajni Tibeta i jedna od najpriznatijih lekovitih gljiva u tradicionalnoj kineskoj medicini. Od 1980-ih, više od 2.000 naučnih članaka je napisano o ovoj gljivi, a njene "potencijalne koristi" su prijavljene u medijima i štampi kao što je britanski BBC. Poznat je po mnogim imenima, kao što su "gljiva gusenica", "Tochukaso" ili "Tocheikasa" u Japanu, "Dong Chon Ksia Cao" u Kini, "Chong Cao", "Iartsa Gunbu", "Ophiocordiceps". Ili 'Jeera jhar', 'Jeevan buti', 'Keeda ghass', 'Chyou kira', 'Sanjeevani bhooti', koji su uobičajena imena u Nepalu.
OSNOVNE NAPOMENE O "ENERGETSKOJ PEČURKI"
Kordiceps je poznata lekovita gljiva bogata prirodnim aktivnim biomolekulama kao što su beta-glukani, ergosterol ili provitamin D, esencijalne aminokiseline, linolna i linolenska kiselina i drugi vitamini i minerali. Njegov visok sadržaj kordicepina, zajedno sa kordicepinskom kiselinom i adenozinom sadržanim u kordicepsu, čine ga jedinstvenom energizirajućom formulom sa visokom terapeutskom vrednošću i od velikog interesa za naučna istraživanja. Opsežna tradicionalna upotreba ove lekovite gljive dovela je naučnike do toga da je intenzivno proučavaju u sledećim oblastima:
- Muskulo-skeletni sistem: umor, kao i povećanje energije, snage i izdržljivosti kod sportista
- Reproduktivno-seksualno zdravlje: libido, potencija i polni hormoni
- Metaboličko-endokrini sistem: regulacija hormona
- Ostalo: imunologija i respiratorni sistem (plućna funkcija)
Kordiceps je takođe poznat kao "tibetanska viagra" zbog svog "potencijala u oblastima kao što su plodnost i libido i kod muškaraca i kod žena". Stoga se takođe koristi u tradicionalnoj azijskoj medicini kao "seksualni osnaživač i reproduktivni pojačivač".
Zašto se Cordiceps sinensis naziva "Tibetanskim blagom"?
Cordiceps sinensis je jedan od najpopularnijih prirodnih lekova u tradicionalnoj azijskoj medicini. Kao što je navedeno u publikaciji FAO Divlje jestive gljive - Globalni pregled upotrebe i značaja za ljude, ova gljiva se isključivo "jede" zbog svojih zdravstvenih prednosti. Prirodno raste na tibetanskoj visoravni, a godinama se intenzivno sakuplja u oblastima Kine, Butana i Nepala. Njena lekovita svojstva i značajne finansijske koristi koje donosi onima koji ga sakupljaju, čine ga veoma vrednim resursom.
Cordiceps sinensis vredi više od svoje težine u zlatu
Prošlog decembra, članak u The Economist se odnosi na vrednost kordicepsa kao leka, " toliko visoka da vredi više od svoje težine u zlatu".
U 2008. godini, izveštaj u Los Angeles Timesu citirao je tibetanskog nomada koji je tvrdio da je zaradio čak hiljadu dolara nedeljno sakupljajući ovu pečurku. Drugi istraživački radovi navode da jedna gljiva može koštati dva evra na lokalnom tržištu, a može vredeti četrdeset puta više na specijalizovanim tržištima.
U Aziji, ova gljiva je popularno poznata kao "zimski insekt, letnja trava", što se odnosi na njen razvoj i plodnost.
Leti spore ove gljive napadaju gusenice nekoliko vrsta moljaca koji se obično nalaze na pašnjacima na ravnicama Himalaja, na preko 3.800 metara nadmorske visine. Tokom zime, larve nosioci gljive zakopavaju se u zemlju da hiberniraju, dok micelij gljiva napada njihova tela.
Kada dođe proleće, micelijum se ponovo aktivira kako proces plodonošenja počinje proizvodnjom dugačkog, cilindričnog tela koje raste kroz pašnjake da bi stigao do sunčeve svetlosti. Jedan Cordiceps sinensis može biti dugačak čak 4 cm i težak 300-500 mg. Jednom sakupljeni, ovaj organizam ima dva dobro diferencirana dela – od kojih je jedan braon (stroma), a drugi je narandžaste boje (mumificirano telo gusenice).
Svojstva ove gljive koja daje energiju odnose se na ispašu u Tibetu. Prema tradiciji, kada je proleće stiglo i sneg je počeo da se topi, stočari su odveli svoju stoku do visokih delova planina da jedu svežu travu. Ovde je stoka takođe jela ono što se smatralo "smeđom travom", koja je kasnije identifikovana kao Cordiceps sinensis. Stočari su primetili da su, nakon što su ga pojeli, njihovi jakovi, koze i ovce jači i robusniji, pa čak i ponašali kao da su na vrućini. Prve medicinske upotrebe Cordicepsa bile su povezane sa poboljšanjem vitalnosti i sposobnosti razmnožavanja goveda.
Poznato je ukupno 100 vrsta kordicepsa, ali Cordiceps sinensis je jedan od najcenjenijih i najviše se koristi u tradicionalnoj medicini.
Upotreba kordicepsa u tradicionalnoj tibetanskoj medicini
Iscelitelji koji su praktikovali tradicionalnu medicinu koristili su ga za lečenje dvadeset i jedne bolesti. Cordiceps sinensis se koristio za sve bolesti kao "tonik" koji bi mogao poboljšati energiju, apetit, snagu, libido i san.
Kordiceps i sportske performanse
Godine 1993. kordiceps je dobio pažnju nakon rezultata određenih kineskih sportista na nacionalnom takmičenju. Oborili su svetske rekorde u trkama na 1.500, 3.000 i 10.000 metara bez ikakvih simptoma umora. Ovi rezultati su delimično posledica posebne ishrane koja je uključivala Cordiceps sinensis.
Nekoliko naučnih studija je potvrdilo da povećava upotrebu kiseonika i proizvodnju ATP-a, povećavajući mišićnu snagu, smanjujući vreme oporavka mišića i ubrzavajući uklanjanje mlečne kiseline.
Jedinstvena hemijska jedinjenja u kordicepsu
Jedan od glavnih razloga za lekovitu vrednost ove gljive je činjenica da sadrži jedinstvena hemijska jedinjenja, od kojih su najvažniji:
- Kordicepinska kiselina
- Galaktomanan
- Manitol
- Ergosterol (prekursor vitamina D)
- Adenozin
- Kordicepin
- Esencijalne aminokiseline
- Vitamini (B1, B2, B12, E i K)
- Minerali (Na, K, Ca, Mg, Fe, Cu, Mn, Zn, Se, Al, Si i Ni)